Dizem glavu visoko ka nebu
za one nase tri napacene duse
gdje je zivot napravio samo pustinju
a gdje i dalje propast puse.

Tri duse bez ponora u sebi
izlaz nalazimo u crnom vinu
smijemo se bez odredjenog cilja
da i zadnji osjecaji ne miru.

Dizem casu i nazdravljam sa vama
sami smo pod ovim nebom plavim
nije mi do veselja i smijeha sada
al tu ste i sa vama cu da slavim.

Kao da je tu cijelo drustvo
a ne da smo nas troje sami
pogled je bozanstven ispred nas
i opet grlimo casu u tami.

Zvuk pjesme dopire do nas
zvuk uz koji smo srecni bili
sjeca nas da smo za srecu a ne za tugu
nekad davno ovo isto vino pili.

I zadnja kap tog gorkog vina
kao noz kroz grlo se sunja
razdire srce na komade male
dosao je sudnji dan i njegova paklena munja.

Sve vise svjedoka na nebu je sada
a nase duse u ponor padaju
teska su vremena sekunde ko godine
al misli s opet cudu nadaju.

Dobro vino nekad srecu znacilo
a sad kao lijek za nase tuzne zivote
nekad tako fino s osmjehom se pilo
gdje su sada sve te divne ljepote!!!