Gorčina

Život je pravi pičkin dim, s njim nikako ne mogu da se pomirim.Često se pitam zašto živim?-odgovora nema i ne postoje.Neki „nadzornik“ nam gore sudbinu kroji i koliko ćemo živjeti on nam izbroji.Svakim se danom osjećam sve gore, jebem sve profesore,a od „krojača“ tražim odgovore.Zašto se sve ovo desilo, zasto nisam imao normalno djetinjstvo, zašto se neke seronje mogu s nama zajebavat,zašto je svijet prekrila strašna tama?!Odgovore nikad neću dobit,pa makar se i s profom morao pobit.Sve ovo ide na moju štetu,moju mladost upropastiše svetu.Političari obečavaju život bolji,a našu sudbinu „onaj“ već iskroji.Sve više nevinih u zatvoru ćuti i strahuje a bogati kriminalci samo odmahuju.Svi mi se oni penju na kurac,tu samo radi štela i plačeni sudac.Jebem im svima mater u pičku,jebem i vladu bošnjačku i seljačku.To su samo šupci koji u foteljama sjede i naređuju : ko će živjeti a ko umrijeti određuju.Ispred očiju nam svima kradu,to se dešava u svakom gradu.I kako kažu ili policajci ili mafija svejedno,svi se drže zajedno,bijedno,a narod koru hljeba zarađuje vrijedno,a mafija ni to ne da, ovdje nema reda.

Ovdje stadoh,šta da kažem?!Ruka mi drhti.Možda je to Njegova odluka, možda želi da prestanem pisat.Ali ja nastavljam dalje jer želim da ljudi shvate iako sam pun gorčine još vjerujem u život i u Boga samo mu ne mogu oprostiti ovo što je učinio.Možda si u pravu. Bolje je da prestanem jer mogli bi pomisliti da sam paranoičan i da ne vidim izlaza iz crnila.